Strah od toga da nećemo biti dovoljno dobri prema drugima, navodi nas da se promenimo da stvorimo sopstveni lik. Zatim projektujemo taj lik u skladu sa željama drugih i vežbamo da se ponašamo kao neko drugi samo da bismo bili dovoljno dobri za druge.
Uskoro zaboravljamo šta jesmo i počinjemo da živimo kroz svoje likove. Mi stvaramo mnogo likova. Stvaramo jedan lik kod kuće, a jedan na poslu. Kada kontaktiramo sa većim brojem grupa, stvaramo još veći broj likova.
Ovo takođe važi i za odnose između muškarca i žene. Žena ima spoljašnji lik koji pokušava da prikaže drugima, ali kada je sama ona ima drugačiju predstavu o sebi. Muškarac takođe ima spoljašnji i unutrašnji lik.
Kako onda oni mogu stvarno da se upoznaju? Kada muškarac sretne ženu, on stvara određenu sliku o njoj, a žena stvara sliku o tom muškarcu sa svog staništa. Oni se međusobno lažu, pa čak i ako toga nisu svesni. Njihov odnos zasnovan je na strahu.
No comments:
Post a Comment
Ostavite komentar: